15. rujna 2011.g. je datum kojeg je potrebno crnim slovima upisati u kalendar ovogodišnjih postignuća gradske vlasti. Crni je, to, bio četvrtak babljeg ljeta za Splitsku razvojnu agenciju koja je odlukom Gradskog Vijeća, osnovana 28.ožujka 2006.g. s primarnom zadaćom upravljanja gradskim projektom Dračevac. Agencija se od početnog jednog zaposlenika proširila i u međuvremenu zaposlila još troje ljudi koji su ''razvijali'' naš grad.

O tome kakav su posao napravili govore riječi kao strašan, kolosalan, impozantan. Međutim, biti pošten znači kazati da su ti ljudi bili, blago rečeno, instrumenti gradskih vlasti, svojih poslodavaca po čijim su naputcima svakodnevno radili, a kada su im dojadili, oni su ih ugasili i osnovali neke nove gradske tvrtke, a njene uposlenike preraspodijelili u druge gradske resore ne bi li tamo možda bili produktivniji. Sam razvoj našeg grada ostao je tamo gdje je bio i prije osnutka Agencije. Niti pedlja se nije pomakao ka javnom interesu što mu je i suštinski smisao, osim ako ćemo npr. zapadnu obalu smatrati kao javni interes najvišeg prioriteta. Tu smo se, naime, pomakli i to dobro. I neka smo, potrebno je to.

Adriatic Bussines Center je zamišljen kao poslovna zona koja bi se protezala na 14 hektara površine Dračevca, a sastojala bi se od tri povezane cjeline – sajamskog, poslovnog i tehnološkog centra uz pripadajući parking i infrastrukturu. Kompleks bi vrijedio 400 milijuna kuna, a njime je trebao dominirati stometarski neboder od 30 katova u kojem bi bili hotel, restorani, kongresne dvorane itd. Polovica današnje vojarne zamišljena je kao sajamski prostor s velikom halom za izložbe i prostranim trgom, također u funkciji sajma, čime bi se vjerojatno dokinula eksploatacija Žnjanskog platoa u tu svrhu.  Najbitniji detalj cijelog projekta Dračevac trebao je biti tzv. poduzetnički inkubator, koji bi po uzoru na zapadnjačku bussines filozofiju mogao privući mlade poduzetnike - perjanicu razvoja i svježih ideja, te na taj način spriječiti 'odljev poduzetnih mozgova' našega grada. Tamo bi dobivali potrebnu edukaciju o poslovnim poduhvatima za svoje tzv. ''start up'' tvrtke koje tek izlaze na tržište i komercijaliziraju svoje ideje i rješenja.  

Sve te dobre ili manje dobre strane ovog projekta su, nažalost, ostale samo mrtve ideje na papiru, a poduzetnici koji  vode naš grad su ''poduzeli'' sve da ne naprave ništa po pitanju njegove realizacije. U cijeloj priči koja je kompleksne naravi poput ove, najlakše je iznaći krivca zbog kojeg se ništa od toga nije realiziralo. Gradu Splitu to je Vlada RH i Ministarstvo pravosuđa,navodno, parcela na kojoj je dio bivše vojarne, u kojoj danas djeluje Općinski sud nije bila uključena u darovnicu kojom je zemljište pripalo Gradu. Tu je za Grad sve stalo, Općinski sud je zakočio stvar jer nema prostore za rad. Pravosuđe nas je na taj način pravo-osudilo na stagnaciju i nemogućnost posjedovanja splitskog poslovnog centra, barem nam tako gradski oci govore. Zanimljivo je prisjetiti se kako su se gradonačelnik i Ministarstvo pravosuđa brzo pogodili u trampi Standa – Matičar, a za ovu se situaciju, eto, rješenje ne nazire, niti će ga vjerojatno ikad biti. Tako su elegantno ''start up-ovi'' u trenu postali ''shut down-ovi''. To je Split.

Projekt je prema projekcijama  trebao u početku upošljavati oko 1000 ljudi, a u punom kapacitetu još toliko, dakle oko 2000 radnika. Zona je trebala biti profitabilna s projekcijskom godišnjom dobiti od preko 20 mil. kuna i s cca. 30 mil. kuna godišnje neizravnih financijskih učinaka kroz slijedećih 20 godina. 

Vlada je darovala Dračevac Gradu u mandatu Ivana Kureta, a službeno preuzimanje dotičnog zemljišta obavila je administracija Željka Keruma. Prema potpisanom ugovoru 17. siječnja 2009. g. između Grada i Vlade RH projekt bi se trebao privesti svrsi u roku od 5 godina, a ako Grad odluči prodati zemljište (koje je već i bilo nuđeno švedskoj IKEI), novac od prodaje će morati biti iskorišten za gospodarski razvoj grada. 

Budući da smo mi grad kojem evidentno ne treba poslovni centar  tzv. ''downtown'', a indikativno je i da nam razvoj ne predstavlja prioritet jer smo Splitsku razvojnu agenciju ugasili, najpametnije što nam preostaje jest prekvalifikacija u konobare, sobare i nosače kufera. To su deficitarna zanimanja budućnosti našeg grada, to je ono što jesmo i ono što, izgleda, ova gradska vlast želi da budemo. Progresivno i inovativno mišljenje u našem gradu nije poželjno, topla voda je ionako već izmišljena, tako da se ne trebamo zamarati trivijalnostima. Kufer u ruke i nosi! To je budućnost. A za slučaj da se zemljište Dračevca i proda, baš me zanima koja bi se to onda obala (istočna?) ili koja prometna petlja ispred čijih nekretnina ovaj put obnavljala. Sve te stvari predstavljaju kako ugovor nalaže ''gospodarski razvoj Grada''. Naravno iz tog skupa nije isključen ni pokoji novi parking pokraj nekog već izgrađenog trgovačkog centra, niti pristupni put do neke stambene kuće na Žnjanu, a možda, na kraju krajeva, za te novce Grad kupi privatni avion za svoje rukovodstvo jer pogled iz zraka sigurno je puno ljepši od smrada po ulicama našeg Splita, koji se tako duboko zavukao, da je bolje i lakše od njega bježati, nego ga istjerivati van. Svim tim budućim letačima i ostalim putnicima želimo sretan put i mirno nebo, i na kraju ništa manje bitno - kartu u jednom smjeru.

Cijeli fanzin DIŠPET možete pročitati ovdje.